Staphylococcus aureus česta je bakterija prisutna na koži i sluznicama, osobito u nosnoj šupljini, kod približno 20–30 % zdravih ljudi. U većini slučajeva ne uzrokuje bolest, već živi kao dio normalne mikrobiote. Međutim, pod određenim uvjetima može postati patogen i uzrokovati različite infekcije – najčešće lokalne infekcije kože i rana, ali i ozbiljnije bolesti poput bakterijemije, sepse, endokarditisa i pneumonije.
S. aureus je vrlo važan u kontekstu antimikrobne otpornosti. Neki sojevi S. aureusa razvili su otpornost na β-laktamske antibiotike, uključujući peniciline i cefalosporine, koji se inače široko koriste u liječenju bakterijskih infekcija. Takvi sojevi nazivaju se meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA). MRSA predstavlja značajan javnozdravstveni problem jer su infekcije uzrokovane ovim sojevima često teže za liječenje, povezane su s duljim boravkom u bolnici i povećanom smrtnošću. Osim otpornosti na β-laktamske antibiotike, MRSA često pokazuje i multirezistenciju na druge skupine antibiotika, što dodatno ograničava terapijske mogućnosti.
Prijenos MRSA najčešće se događa izravnim kontaktom s koloniziranom ili inficiranom osobom, kao i putem kontaminiranih površina, medicinske opreme i uređaja. Poseban problem predstavlja bolničko okruženje, gdje su pacijenti često imunokompromitirani, ali se sve češće bilježe i izvanbolnički (community-acquired) slučajevi.
Važan aspekt epidemiologije MRSA-e odnosi se na njegovu prisutnost u životinja. Specifičan soj, poznat kao CC398, identificiran je kod životinja koje se koriste u proizvodnji hrane, osobito kod intenzivno uzgojenih svinja, teladi i peradi. Osim toga, MRSA je zabilježen i kod drugih životinja, uključujući konje i kućne ljubimce. Životinje najčešće ne pokazuju simptome, ali mogu služiti kao rezervoar bakterije.
Prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), prijenos MRSA-e sa životinja na ljude najčešće se događa izravnim kontaktom, osobito kod osoba koje rade sa životinjama, poput farmera i veterinara. U područjima s visokom prevalencijom MRSA-e u stočarstvu, ove skupine imaju povećan rizik od kolonizacije ili infekcije u usporedbi s općom populacijom, iako su kliničke infekcije relativno rijetke.
EFSA također ističe da se MRSA, uključujući soj CC398, može pronaći u prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla, poput sirovog mesa. Međutim, dostupni dokazi pokazuju da konzumacija ili rukovanje takvom hranom ne predstavlja značajan put prijenosa infekcije na ljude. Iako kontaminacija hrane može postojati, ona se rijetko povezuje s pojavom bolesti, što upućuje na to da je uloga hrane u širenju MRSA-e ograničena.
U kontekstu hrane i hrane za životinje naglasak je stoga na preventivnim mjerama, uključujući odgovornu i racionalnu uporabu antibiotika u stočarstvu, poboljšanje higijenskih i biosigurnosnih uvjeta na farmama te sustavni nadzor (monitoring) prisutnosti MRSA-e u životinjama i prehrambenom lancu. S obzirom na otpornost MRSA-e na antibiotike i njezinu sposobnost uzrokovanja teških infekcija, ove mjere imaju ključnu ulogu u smanjenju rizika za javno zdravlje.
Praćenje i analiza antimikrobne otpornosti u lancu prehrane
EFSA prati i analizira situaciju u vezi s antimikrobnom otpornosti u hrani i životinjama diljem Europe. U ovoj aktivnosti posebno važnu ulogu ima EFSA-ina Znanstvena mreža za podatke o praćenju zoonoza, koja predstavlja paneuropsku mrežu nacionalnih predstavnika i međunarodnih organizacija koje pomažu EFSA-i prikupljanjem i dijeljenjem informacija o zoonotskim bolestima u svojim zemljama.
Centar za sigurnost hrane Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu je sukladno Zakonu o hrani (NN 18/2023) nadležan za provedbu koordiniranja i posebnih poslova vezanih za prijavu nacionalnih podataka prema EFSA-i. Hrvatski veterinarski institut je nadležna institucija za prijavu nacionalnih podataka o AMR prema EFSA-i.
Na temelju podataka koje prikupljaju države članice Europske unije EFSA i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) objavljuje osnovna izvješća o istraživanju prevalencije antimikrobne rezistencije u Europskoj uniji u određenim populacijama životinja, na primjer MRSA-e u svinja, te pruža smjernice nacionalnim tijelima o tome kako provoditi svoje aktivnosti praćenja i izvješćivanja.
Sažeta izvješća Europske unije koja su zajednički izradili EFSA-a i ECDC te nacionalna izvješća, dostupna na donjim poveznicama:
- Sažeto izvješće Europske unije o antimikrobnoj rezistenciji kod zoonotskih i indikatorskih bakterija kod ljudi, životinja i hrane:
2011 | 2012 | 2013 | 2014 | 2015 | 2016 | 2017 | 2018 | 2019 | 2021 | 2022 | 2023 | 2024