Nanotehnologija je područje primjene znanosti i tehnologije koje uključuje korištenje tvari na molekularnoj razini, obično ispod 100 nanometara.
Na nanometarskoj razini, tvari mogu pokazivati znatno drugačija fizikalna i kemijska svojstva u usporedbi s krupnijim česticama istog kemijskog sastava i to zbog velike površine po jedinici mase. Na taj način su otvorene različite mogućnosti za korištenje nanočestica u prehrambenom sektoru.
Nanotehnologija se pokazala primjenjivom u poljoprivredi, materijalima koji dolaze u kontakt s hranom, proizvodnji funkcionalne hrane te kontroli zdravstvene ispravnosti hrane.
Različite kompanije i instituti diljem svijeta trenutno istražuju i razvijaju primjenu nanotehnologije u područjima kao što su obrada mehaničkih i senzorskih svojstava hrane, na primjer, za postizanje promjene okusa ili teksture hrane kao i modificiranja nutritivne vrijednosti proizvoda.
Primjena nanotehnologije mogla bi u budućnosti transformirati sektor proizvodnje hrane i hrane za životinje donoseći koristi za industriju i potrošače, iako je potrebno u obzir uzeti moguće rizike.
Upravo zbog specifičnih karakteristika nanomaterijala, malih veličina čestica i njihove velike specifične površine, nužno je temeljito ispitati sve potencijalne rizike za zdravlje. S obzirom na to da je teško generalizirati zdravstvene rizike povezane s izlaganjem nanočesticama, svaki se novi nanomaterijal ili svojstvo mora procijeniti pojedinačno.
Procjena sigurnosti hrane ili sastojaka hrane proizvedene primjenom nanotehnologije vrši se prema zahtjevima za stavljanje na tržište nove hrane. Proizvođači hrane koji po prvi puta žele na tržište staviti novu hranu ili novi sastojak hrane u Europskoj uniji, moraju zatražiti odobrenje. Odobrenju prethodi postupak procjene koji je u nadležnosti Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA, European Food Safety Authority) na zahtjev Europske komisije (EK).
EFSA prati razvoj nanotehnologije u sklopu svojih nadležnosti od 2006. godine, pružajući neovisne znanstvene savjete i tehničku podršku EK što uključuje pregled najnovijih dostignuća i saznanja u području nanotehnologije.
Znanstveni odbor EFSA-e (EFSA’s Scientific Committee) daje stručna mišljenja o načinu procjene zahtjeva koji podnose subjekti u poslovanju s hranom u svrhu korištenja nanočestica u prehrambenim aditivima, enzimima, aromama, materijalima koji dolaze u dodir s hranom, novoj hrani, dodacima prehrani, dodacima hrani za životinje te pesticidima.
Rad Znanstvenog odbora EFSA-e obuhvaća razmatranje rizika koje mogu imati nanomaterijali i nanočestice prisutni u prehrambenom lancu na zdravlje ljudi i životinja, a u budućnosti će se ovi savjeti proširiti i na procjenu utjecaja nanočestica na okoliš.
Različiti Znanstveni paneli EFSA-e (EFSA’s scientific panels) primjenjuju smjernice Znanstvenog odbora EFSA-e pri procjeni sigurnosti pojedinih nanomaterijala, primjerice u području prehrambenih aditiva, nove hrane i materijala koji dolaze u kontakt s hranom.
EFSA je osnovala i znanstvenu Mrežu za procjenu rizika uporabe nanotehnologije u hrani i hrani za životinje (Network on Risk Assessment of the use of Nanotechnologies – Nano Network) koja potiče suradnju i povezivanje EFSA-e i država članica u području nanoznanosti i nanotehnologije u vezi s procjenom rizika sigurnosti hrane i hrane za životinje. Mreža olakšava razmjenu informacija i stručnog znanja, unapređuje dijalog i gradi uzajamno razumijevanje načela procjene rizika između EFSA-e i država članica.
EFSA je 2021. godine izdala dva ključna dokumenta za procjenu rizika nanomaterijala:
- Smjernice za procjenu rizika primjene nanomaterijala u lancu prehrane ljudi i životinja: zdravlje ljudi i životinja
- Smjernice o tehničkim zahtjevima za regulirane proizvode hrane i hrane za životinje o utvrđivanju prisutnosti malih čestica, uključujući nanočestice
U prosincu 2024. godine EFSA-in je Panel za dodatke i proizvode ili tvari koji se koriste u hrani za životinje (FEEDAP, Panel on Additives and Products or Substances used in Animal Feed) samoinicijativno pokrenuo razvoj specifičnih smjernica za procjenu rizika dodataka hrani za životinje koji sadrže nanočestice.
Kako bi svim zainteresiranim stranama približila područje nanotehnologije, EFSA je izradila:
Često postavljana pitanja o nanotehnologiji
1. Što je nanotehnologija?
Nanotehnologija obuhvaća primjenu tvari iznimno malih dimenzija u lancu prehrane ljudi i životinja. Nanometar (nm) je milijarditi dio metra (naziv potječe od grčke riječi nanos, što znači patuljak). Kemijske tvari se općenito smatraju nano veličine ako su im dimenzije 100 nm ili manje.
2. Zašto se koriste tvari nano veličine?
Tvari u tako malom obliku mogu imati znatno drugačija svojstva u usporedbi s njihovim inačicama standardne veličine. To pruža prilike za razvoj inovativnih proizvoda poput lijekova, kozmetike i hrane koji mogu imati nova korisna svojstva. Međutim, promijenjena svojstva mogu sa sobom donijeti i određene rizike.
3. Kako se nanotehnologija koristi u praksi?
Nanotehnologija ima širok raspon postojećih i potencijalno novih primjena. Primjerice, dostupne su kreme za sunčanje s nanočesticama koje su prozirne umjesto bijele i neprozirne, a i dalje učinkovito blokiraju UV zrake. U prehrambenom sektoru nanočestice bi se mogle koristiti za poboljšanje ambalaže ili povećanje nutritivne vrijednosti proizvoda.
4. Koja je uloga EFSA-e?
Uloga EFSA-e je procjena potencijalnih rizika jer tvari nano veličine mogu pokazivati karakteristike koje nisu uočene kod istih tvari standardne veličine. Iako nude korisne primjene i prednosti, nužno je razmotriti i moguće rizike.
EFSA pruža neovisne znanstvene savjete donositeljima odluka na razini Europske Unije kako bi im pomogla u procesu upravljanja i zaštite potrošača.
5. Postoje li već sada na tržištu prehrambeni proizvodi u kojima su se koristile nanočestice?
Odobravanje proizvoda za europsko tržište u nadležnosti je Europske komisije i država članica. EFSA nije odgovorna za praćenje stanja na tržištu, pa stoga nema izravan uvid u dostupne proizvode. Ipak, tehnologija za određene primjene već postoji, a i proizvodi koji dolaze izvan Europske Unije također mogu sadržavati nanočestice u samom sastavu ili u ambalaži.
6. Postoji li zakonodavni okvir za nanotehnologiju?
Regulacija i donošenje propisa nisu u nadležnosti EFSA-e. Zadaća EFSA-e je pružanje znanstvenih savjeta upraviteljima rizika (Europskoj komisiji) koji su odgovorni da, temeljem mišljenja EFSA-e, donesu prikladne mjere i procijene postojeće zakone.
S obzirom na specifičnost područja nanotehnologije koje zahtjeva znanje i iskustvo u istraživanju ili analizi nanotehnologije/nanomaterijala kao i iskustvo u primjeni nanotehnologije, Centar za sigurnost hrane imenovao je za člana u EFSA-ine Mreže za procjenu rizika uporabe nanotehnologije u hrani i hrani za životinje znanstvenicu iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada iz Zagreba, te zamjenu iz Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba.
Vidi također:
European Commission – Joint Research Centre: Nanotechnology
Europska komisija – Zahtjev za odobrenje nove hrane