Genetski modificirani organizam (GMO) je organizam, uz iznimku ljudskih bića, u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom, već primjenom metoda i tehnika genetičkog inženjerstva. Hrana ili hrana za životinje koje sadržavaju GMO ili se sastoje od njih, ili su proizvedene od GMO-a, nazivaju se „genetski modificiranom hranom ili hranom za životinje”.
Genetski materijal mijenja se na umjetan način kako bi mu se dalo novo svojstvo (primjerice otpornost biljke na bolesti, kukce ili sušu, tolerancija biljke na herbicid, poboljšanje kvalitete hrane ili njenih nutritivnih svojstava, povećanja produktivnost usjeva, itd.).
U posljednjih dvadeset godina, razvoj biotehnologije doveo je do pronalaska novih tehnika obuhvaćenih pojmom “Nove genomske tehnike” (NGT) koje omogućuju brze i precizne izmjene genoma, često bez unošenja stranog DNK.
Kakav je pristup GMO-u u Europskoj uniji?
Uredbama EU 1829/2003 i 1830/2003 Europskog parlamenta i Vijeća na razini Europske unije definiran je zakonodavni okvir vezana za GM hranu i hranu za životinje. Europska unija je u pogledu GMO-a odabrala pristup predostrožnosti koji podrazumijeva obavezno odobrenje prije stavljanja na tržište za svaki GMO koji se želi staviti na tržište, kao i obavezu praćenja stanja okoliša nakon stavljanja na tržište svakog odobrenog GMO-a. Takvim se pristupom osigurava visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša.
Procjena rizika GMO-a provodi se na temelju usklađenih kriterija koji su među najstrožima na svijetu. Za procjenu rizika GMO-a na razini EU odgovorna je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), u suradnji sa znanstvenim tijelima država članica Europske unije. Procjenom rizika GMO-a treba se dokazati da je proizvod dobiven od GM biljaka ili upotrebom GM mikroorganizama u predviđenim uvjetima uporabe siguran za zdravlje ljudi i životinja te za okoliš.
Na temelju završene procjene rizika Europska komisija državama članicama predlaže odluku o prihvaćanju ili odbijanju odobrenja za stavljanje na tržište GMO-a. Stoga su i Europska komisija i države članice Europske unije uključene u odobravanje GMO-a.
Zakonodavstvom je propisano i obavezno praćenje stanja okoliša nakon stavljanja na tržište svakog odobrenog GMO-a, čime se Europskoj komisiji i državama članicama Europske unije omogućuje poduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju otkrivanja neočekivanih nepovoljnih učinaka.
Kako bi se potrošačima omogućila dostupnost relevantnih informacije i sloboda izbora prilikom odabira i kupovine proizvoda, uvedene su obveze sljedivosti i označivanja odobrenih GMO-a.
Kakav je postupak izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište GMO-a?
Uredbom (EZ) br. 1829/2003 o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje utvrđuje se postupak za donošenje odluka o izdavanju ili odbijanju odobrenja za stavljanje na tržište genetski modificirane hrane i hrane za životinje, te za uzgoj GMO-a u svrhu proizvodnje hrane i hrane za životinje.
Zahtjevi od strane proizvođača GMO-a ili trgovačkog društva prvo se podnose nadležnom tijelu neke države članice. Zahtjevi moraju sadržavati jasnu definiciju opsega primjene te studije i podatke kojima se dokazuje sigurnost proizvoda. Svaki zahtjev mora sadržavati plan praćenja, prijedlog za označivanje i metodu detekcije prisutnosti GMO-a.
Studije koje treba provesti kako bi se dokazala sigurnost genetski modificirane hrane i hrane za životinje koju se namjerava staviti na tržište moraju biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 503/2013 o zahtjevima za odobrenje genetski modificirane hrane i hrane za životinje. Tom su Uredbom predviđeni uvjeti koje treba ispuniti pri dostavi zahtjeva za stavljanje na tržište genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uključujući informacije o provedenim studijama i protokolima za provedbu takvih studija. Zahtjev i sve dodatne informacije koje je dostavio podnositelj zahtjeva moraju se staviti na raspolaganje EFSA-i.
Nakon primitka zahtjeva EFSA u suradnji sa znanstvenim tijelima država članica procjenjuje dokumentaciju. EFSA može od podnositelja zatražiti dodatne studije/podatke. Procjena rizika dovršava se objavljivanjem mišljenja EFSA-e u kojem se donosi zaključak o sigurnosti genetski modificirane hrane i hrane za životinje. Nakon toga pokreće se javno savjetovanje kako bi se javnosti pružila mogućnost da iznese svoje komentare o mišljenju EFSA-e prije nego što Europska komisija donese konačnu odluku o odobrenju stavljanja na tržište GMO-a.
U roku od tri mjeseca od primitka mišljenja EFSA-e, Europska komisija priprema nacrt provedbene odluke o izdavanju ili odbijanju odobrenja. Europska komisija može odstupiti od mišljenja EFSA-e uz uvjet da obrazloži svoje stajalište.
O nacrtu odluke Europske komisije koji se podnosi državama članicama glasa se prema pravilima kvalificirane većine. U slučaju da stalni odbor i žalbeni odbor ne uspiju u određenom roku donijeti odluku kvalificiranom većinom, konačnu odluku donosi Europska komisija.
Odobreni GMO se može nalaziti na tržištu Europske unije 10 godina, a nakon isteka navedenog roka EFSA ga mora ponovno ocijeniti prije donošenja odluke o ponovnom odobrenju ili povlačenju.
EFSA je o koracima procjene rizika GMO-a izradila informativnu infografiku.
Na stranicama Europske komisije moguće je pronaći infografiku koja objašnjava proces donošenja odluka, registar odobrenih GMO-a te onih koji su povučeni s tržišta na razini EU, kao i sve ostale relevantne informacije iz područja GMO-a i biotehnologije.
Mora li GM hrana i hrana za životinje biti označena?
Zakonodavstvom Europske unije određena je obaveza označivanja sve hrane i hrane za životinje koja sadržava GMO ili koja se sastoji ili proizvodi od njega, osim ako je prisutnost u hrani/hrani za životinje ispod 0,9 % ili ako je sastojak slučajno prisutan ili tehnički neizbježan.
Zakonodavstvom EU-a ne zabranjuje se uporaba oznake „bez GMO-a”, koja upućuje na to da hrana ne sadržava genetski modificirane usjeve ili da nije proizvedena uporabom GMO-a, uz uvjet da se poštuju opća pravila o označivanju hrane, posebno da informacije pružene potrošačima nisu obmanjujuće.
Koje su pravne mogućnosti u pogledu ograničenja uzgoja GMO-a na razini država članica EU?
Uporaba GMO-a obuhvaća nekoliko različitih načina njihovog korištenja:
- ograničena uporaba GMO-a u zatvorenim sustavima/laboratorijima gdje se između ostalog koriste i GM mikroorganizmi,
- uporaba GMO-a za hranu, hranu za životinje i preradu te
- namjerno uvođenje GMO-a u okoliš.
Uvođenje GMO-a u okoliš može se odnositi na uvođenje GMO-a u okoliš u eksperimentalne svrhe (uspostava pokusnih polja) ili na uzgoj i kultivaciju GMO-a na većim površinama (npr. kultivacija genetski modificiranog kukuruza ili krumpira, sadnja genetski modificiranog cvijeća u hortikulturi, uvođenje u prirodu genetski modificiranih riba ili komaraca).
Vezano za uzgoj GM u Europskoj uniji, jedina GM kultura koja se trenutno uzgaja je MON810, GM kukuruz otporan na kukce, koji se uglavnom uzgaja u Španjolskoj i u manjoj mjeri u nekoliko drugih zemalja Europske unije, i koji se koristi kao hrana za životinje.
Pitanja povezana sa stavljanjem na tržište i uvozom GMO-a radi očuvanja unutarnjeg tržišta regulirana su na razini Europske unije. Međutim, uzgoj u pojedinim zemljama članicama zahtijeva više fleksibilnosti jer se radi o pitanju s naglašenom nacionalnom, regionalnom i lokalnom dimenzijom povezanom s upotrebom zemljišta, lokalnim poljoprivrednim strukturama i zaštitom ili održavanjem staništa, ekosustava i krajobraza.
Kako bi se državama članicama Europske unije pružila veća fleksibilnost u odlučivanju o uzgoju GMO-a, donesena je Direktiva (EU) 2015/412 u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uzgoj GMO-a na svojem državnom području uz određene uvjete:
- tijekom postupka odobravanja GMO-a – država članica može zatražiti da se izmijeni zemljopisno područje primjene Direktive kako bi se osiguralo da njezino državno područje ne bude obuhvaćeno odobrenjem uzgoja GMO-a;
- nakon odobrenja GMO-a – država članica može zabraniti ili ograničiti uzgoj usjeva na temelju razloga koji se odnose, među ostalim, na ciljeve zaštite okoliša ili ciljeve poljoprivredne politike, ili druge uvjerljive razloge, kao što su urbano i ruralno planiranje, uporaba zemljišta, društveno-ekonomski utjecaji, supostojanje i javna politika.
Republika Hrvatska iskoristila je mogućnost da ograniči ili zabrani uzgoj GMO-a na svojem državnom teritoriju te tako u Republici Hrvatskoj nije dozvoljen nikakav komercijalni uzgoj GM biljaka. Cilj poljoprivredne politike u Republici Hrvatsoj je očuvanje hrvatskog tržišta sjemena i poljoprivredne proizvodnje slobodnim od GMO-a.
Stanje u području GMO-a u Republici Hrvatskoj
Pravni okvir
Zakonodavstvo Republike Hrvatske je u potpunosti usklađeno sa europskim zakonodavnim okvirom kroz Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 126/19). Navedenim zakonom regulira se postupanje s GMO-ima kao što je npr. pitanje ograničene uporabe GMO-a (zatvoreni sustavi, laboratoriji), stavljanja na tržište GMO-a i proizvoda, namjernog uvođenja GMO-a u okoliš u svrhu različitu od stavljanja na tržište, ograničavanja ili zabrane uzgoja GMO-a, odgovornosti za štetu nastalu nedopuštenom uporabom, itd. Pored navedenog zakona, doneseno je i niz drugih zakonskih akata koji se nalaze na stranicama Ministarstva zdravstva.
Nadležna tijela
Ministarstvo zdravstva
- središnje koordinativno tijelo za obavljanje stručnih poslova u vezi s GMO-om
- nadležno je za stavljanje na tržište GMO-a (kao hrana i hrana za životinje)
- ovlašćuje laboratorije za službene kontrole
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
- nadležno je za GM hranu za životinje te za sjemenski i biljni reprodukcijski materijal
Ministarstvo znanosti i obrazovanja
- nadležno je za ograničenu uporaba GMO-a
- vodi „Registar zatvorenih sustava“
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprava za zaštitu prirode
- nadležno je za namjerno puštanje GMO-a u okoliš
- implementacija Kartagenskog protokola o biološkoj sigurnosti
Državni inspektorat
- nadležan je za inspekciju i kontrolu GM hrane, hrane za životinje, sjemenskog i biljnog reprodukcijskog materijala i okoliša
Znanstveno – stručna tijela
Vijeće za genetski modificirane organizme kojeg osniva Vlada Republike Hrvatske:
- samostalno neovisno tijelo čiji je rad javan
- višeinstitucionalno i multidisciplinarno tijelo sastavljeno od 17 članova
- prati stanje i razvoj na području korištenja genetske tehnologije i GMO-a
- prati stanje i razvoj na području korištenja NGT-a
- prati stručno-znanstvena postignuća i daje mišljenja i poticaje u vezi s uporabom genetske tehnologije, GMO-a i NGT-a
- daje mišljenja u vezi sa socijalnim, etičkim, tehničkim i tehnološkim, znanstvenim i drugim uvjetima korištenja GMO-a i NGT-a
- savjetuje nadležna tijela za provedbu zakona o pitanjima vezanim za uporabu GMO-a, genetske tehnologije i NGT-a
- izvješćuje javnost o stanju i razvoju na području uporabe genetske tehnologije, GMO-a i NGT-a.
Vijeće za genetski modificirane organizme imenuje:
- Odbor za ograničenu uporabu GMO-a
- Odbor za procjenu učinaka uvođenja GMO-a u okoliš
Službeni laboratorij za analizu GMO-a
Kontrolu prisutnosti GM hrane i hrane za životinje na tržištu Republike Hrvatske provodi Državni inspektorat (poljoprivredna inspekcija, sanitarna i granična sanitarna inspekcija, veterinarska inspekcija) putem službenih kontrola i monitoring. Ispitivanje prisutnosti GM hrane i hrane za životinje obavlja se u ovlaštenim, referentnim i službenim laboratorijima. Referentni i službeni laboratoriji za ispitivanje GMO-a u Republici Hrvatskoj su:
- Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo, Sektor za certifikacijsku shemu reprodukcijskog materijala, Središnji laboratorij za ispitivanje sjemena i biotehnološke analize – ovlašten je nacionalni referentni laboratorij za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a u sjemenu, hrani i hrani za životinje od 2018. godine. Akreditiran je prema normi HRN EN ISO 17025 od 2012. godine, i član Europske mreže GMO laboratorija (ENGL) od 2011. godine.
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Odsjek za genetski modificirane organizme i procjenu rizika – ovlašten je službeni laboratorij za GMO u svrhu provedbe službene kontrole za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a.
Uloga Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu u području GMO-a
Centar za sigurnost hrane Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, sukladno članku 50. Zakona o genetski modificiranim organizmima (NN 126/19), daje mišljenje Ministarstvu zdravstva o podnesenom zahtjevu za stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji se sastoje od ili sadrže GMO ili kombinaciju GMO-a, jer je podnositelj prijave obvezan pribaviti odobrenje za svaki GMO ili proizvod koji se sastoji od ili sadrži GMO ili kombinaciju GMO-a koji se namjerava prvi puta staviti na tržište Republike Hrvatske ili Europske unije.
Sijedom dostavljenog mišljenja Centra za sigurnost hrane Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu Ministarstvo zdravstva izrađuje izvješće o procjeni prikladnosti stavljanja na tržište GMO-a i proizvoda koji se sastoje od ili sadrže GMO ili kombinaciju GMO-a, u kojem se navodi da je određeni GMO i proizvod koji se sastoji od ili sadrži GMO ili kombinaciju GMO-a:
- prikladan za stavljanje na tržište
- prikladan za stavljanje na tržište pod određenim dodatnim uvjetima ili
- neprikladan za stavljanje na tržište.
Suradnja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu i EFSA-e u području GMO-a
Centar za sigurnost hrane sudjeluje u radu EFSA-ine znanstvene mreže za procjenu rizika GMO-a u dijelu koji se odnosi na procjenu rizika GM hrane i hrane za životinje, a Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo sudjeluje u dijelu koji se odnosi na okolišnu procjenu rizika.
Cilj EFSA-ine znanstvene mreže za procjenu rizika GMO-a je izgraditi međusobno razumijevanje načela koja su temelj procjene rizika GMO-a, kao i osigurati veću transparentnost i dijeljenje najboljih praksi i iskustava u procesu procjene rizika između država članica Europske unije i EFSA-e. EFSA može povjeriti članovima mreže određene zadatke (npr. pripremne radnje u svrhu izrade znanstvenih mišljenja, znanstvena i tehnička pomoć i/ili prikupljanje podataka).
Vidi također: Nove genomske tehnike