Sigurnost hrane osnovno je područje rada Centra za sigurnost hrane Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu u okviru kojeg Centar provodi jednu od najvažnijih aktivnosti – procjenu rizika od različitih kemijskih, bioloških i fizikalnih opasnosti porijeklom iz hrane i hrane za životinje.
Procjena rizika u području sigurnosti hrane, kojom znanstvenici i stručnjaci Centra za sigurnost hrane procjenjuju rizike od različitih opasnosti u lancu prehrane, pripada u specijalizirano područje primijenjenih znanosti koje uključuje analizu znanstvenih podataka i primjenu metodologija za kvantificiranje štetnih učinaka za zdravlje potrošača te davanje preporuka za upravljanje rizicima.
SUSTAV SIGURNOSTI HRANE U EUROPSKOJ UNIJI
Sustav sigurnosti hrane u Europskoj uniji jedan je od najrazvijenijih i najstrožih na svijetu. Njegov je cilj zaštita zdravlja potrošača, osiguravanje poštene trgovine i slobodno kretanje sigurne hrane unutar jedinstvenog tržišta. Sustav se temelji na integriranom pristupu „od polja do stola“ (engl. farm to fork), koji obuhvaća sve faze lanca prehrane – od primarne proizvodnje do krajnjeg potrošača.
- Pravni temelj sustava sigurnosti ¸hrane
Temelj sustava sigurnosti hrane u Europskoj uniji je Uredba (EZ) br. 178/2002, poznata kao „Opći zakon o hrani“. Ona postavlja opća načela i zahtjeve zakonodavstva o hrani i hrani za životinje te uspostavlja ključne institucije i mehanizme sigurnosti hrane.
Glavna načela uključuju:
- zaštitu zdravlja ljudi i interesa potrošača
- načelo opreza u slučaju znanstvene nesigurnostianalizu rizika (procjena, upravljanje i komunikacija rizika)
- sljedivost hrane, hrane za životinje i sirovina u svim fazama lanca
- odgovornost subjekata u poslovanju s hranom za sigurnost proizvoda.
- Analiza rizika
U Europskoj uniji sustav sigurnosti hrane temelji se na postupku analiza rizika, koji se sastoji od tri međusobno povezana, ali funkcionalno odvojena elementa:
- procjene rizika (risk assessment)
- upravljanja rizikom (risk management)
- komunikacije rizika (risk communication)
Procjena rizika – znanstvena osnova
Procjenu rizika na razini Europske unije provodi Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), neovisno o političkim i gospodarskim interesima.
Procjena rizika je isključivo znanstveni proces i sastoji se od četiri koraka:
- Identifikacija opasnosti– prepoznavanje bioloških, kemijskih ili fizikalnih opasnosti (npr. salmonela, pesticidi, teški metali).
- Karakterizacija opasnosti – procjena štetnih učinaka i odnosa doze i učinka.
- Procjena izloženosti – procjena koliko često i u kojoj količini su potrošači izloženi opasnosti kroz prehranu.
- Karakterizacija rizika – objedinjavanje svih podataka kako bi se procijenila vjerojatnost i ozbiljnost štetnog učinka.
Upravljanje rizikom – političko i regulatorno odlučivanje
Upravljanje rizikom na razini Europske unije i na temelju znanstvenih mišljenja EFSA-e provode:
- Europska komisija
- države članice EU
- uz sudjelovanje Europskog parlamenta i Vijeća EU
Upravljanje rizikom uključuje različite aktivnosti poput: izrade i izmjene zakonodavstva, postavljanje maksimalno dopuštenih razina (npr. pesticida, aditiva), zabranu ili odobravanje proizvoda, uvođenje hitnih mjera i povlačenja proizvoda s tržišta i sl.
Komunikacija rizika – transparentnost i povjerenje
Komunikacija rizika obuhvaća:
- razmjenu informacija između EFSA-e, Komisije, država članica
- informiranje potrošača, znanstvene zajednice i gospodarskih subjekata
- objavu znanstvenih mišljenja i regulatornih odluka.
Cilj je osigurati transparentnost, razumijevanje rizika i povjerenje javnosti u sustav sigurnosti hrane.
SUSTAV SIGURNOSTI HRANE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Sustav sigurnosti hrane u Republici Hrvatskoj usklađen je s pravnom stečevinom Europske unije i temelji se na načelima zaštite zdravlja ljudi, prevencije rizika i sljedivosti hrane „od polja do stola“. Hrvatska kao država članica EU provodi isti okvir kao i EU, uz jasno definiranu nacionalnu institucionalnu strukturu i podjelu odgovornosti.
- Pravni okvir
Temeljni propis je Zakon o hrani (NN 18/23), kojim se u hrvatsko zakonodavstvo provodi Uredba (EZ) br. 178/2002 – Opći zakon o hrani EU, kao i drugi povezani europski propisi. Zakon o hrani uređuje:
- nadležna tijela i njihove zadaće
- obveze subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje
- sustav službenih kontrola
- upravljanje krizama i hitnim mjerama
- prekršajne i upravne mjere.
Uz Zakon o hrani primjenjuju se i brojni posebni zakoni i pravilnici (npr. o higijeni hrane, informiranju potrošača, kontaminantima, GMO‑ima i pesticidima).
- Institucionalna struktura
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
Ovo ministarstvo ima središnju ulogu u upravljanju rizikom, izradi zakonskih i podzakonskih propisa te koordinaciji politike sigurnosti hrane u RH.
Ministarstvo zdravstva
Nadležno je za pitanja sigurnosti hrane u vezi s javnim zdravljem, uključujući zdravstvenu ispravnost hrane i vodu za ljudsku potrošnju.
Državni inspektorat Republike Hrvatske
Provodi službene kontrole i nadzor nad hrane i hrane za životinje putem sanitarne inspekcije, veterinarske inspekcije i poljoprivredne inspekcije. Njegova je uloga provjeravati poštuju li subjekti u poslovanju s hranom zakonske zahtjeve i higijenske standarde.
Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu
Centar za sigurnost hrane djeluje kao nacionalno tijelo za procjenu rizika u području hrane i hrane za životinje koje provodi znanstvenu procjenu rizika, izrađuje znanstvena mišljenja i stručne podloge te djeluje kao EFSA kontaktna točka za Hrvatsku.