PFAS najčešća pitanja i odgovori

Per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS) su velika skupina sintetskih organskih spojeva koji se odlikuju prisutnošću snažnih kemijskih veza između ugljika i fluora. Prema definiciji Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) iz 2021., PFAS-ovi su flourirane tvari koje u svojoj strukturi sadržavaju najmanje jednu potpuno fluoriranu metilnu (-CF3) ili metilensku -CF2- skupinu, pri čemu na tom atomu ugljika nisu vezani atomi vodika, klora, broma ili joda.

Različiti PFAS-ovi razlikuju se po duljini svojih ugljičnih lanaca i drugim strukturnim elementima (funkcionalnim skupinama) prisutnim u molekuli, npr. karboksilna skupina u perfluoroalkilnim karboksilnim kiselinama (PFCA) ili sulfonska skupina u perfluoroalkilnim sulfonskim kiselinama (PFSA), te fizikalno-kemijskim svojstvima, ponašanju u okolišu i mogućim učincima na zdravlje. Procjenjuje se da ova skupina obuhvaća više od 10 000 različitih tvari. Do danas su perfluorooktanska kiselina (PFOA) i perfluoroktan sulfonska kiselina (PFOS) najtemeljitije proučavani spojevi.

Podjela PFAS-ova prema duljini ugljikovog lanca jedna je od najvažnijih podjela u toksikologiji i procjeni utjecaja na okoliš i ljude, jer broj ugljikovih atoma izravno utječe na mobilnost spoja u vodi, njihovu sposobnost nakupljanja u organizmima te mogućnosti uklanjanja iz okoliša i ljudskog organizma. Prema duljini lanca PFAS-ovi se najčešće dijele na dugolančane, kratkolančane i ultrakratke spojeve.

Dugolančani PFAS-ovi obuhvaćaju perfluoroalkilne karboksilne kiseline (PFCA) sa sedam ili više potpuno fluoriranih ugljikovih atoma te perfluoroalkilne sulfonske kiseline (PFSA) sa šest ili više potpuno fluoriranih ugljikovih atoma. Karakterizira ih izražena postojanost, velika sklonost vezanju na tlo, sedimente i organske tvari te visok potencijal bioakumulacije. Pojedini dugolančani PFAS-ovi imaju izražen potencijal bioakumulacije te se mogu dugo zadržavati u organizmima. Za razliku od mnogih drugih postojanih organskih zagađivala, PFAS-ovi se prvenstveno vežu na proteine. Najpoznatiji predstavnici ove skupine su PFOA i PFOS.

Kratkolančani PFAS-ovi obuhvaćaju perfluoroalkilne karboksilne kiseline (PFCA) sa sedam ili manje ugljikovih atoma i perfluoroalkilne sulfonske kiseline (PFSA) s manje od šest ugljikovih atoma. Iako pokazuju manji potencijal bioakumulacije u usporedbi s dugolančanima, vrlo su topljivi u vodi i iznimno mobilni u okolišu, zbog čega se lako šire kroz vodene sustave i teže uklanjaju konvencionalnim postupcima obrade vode. U ovu skupinu spadaju perfluoroheksanska kiselina (PFHxA) i perfluorobutansulfonska kiselina (PFBS).

Ultrakratki PFAS-ovi imaju svega dva do tri ugljikova atoma u molekuli. Zbog vrlo visoke topljivosti u vodi i slabe sklonosti vezanju za tlo ili sedimente, lako se šire vodenim ekosustavima. Posljednjih godina privlače sve veću pozornost znanstvene zajednice zbog svoje rasprostranjenosti i otežanog uklanjanja iz okoliša. Jedan od najpoznatijih predstavnika ove skupine je trifluorooctena kiselina (TFA).

Osim prema duljini lanca i funkcionalnim skupinama, PFAS-ovi se mogu podijeliti na nepolimerne i polimerne spojeve. Polimerni PFAS-ovi čine vrlo duge molekularne lance nastale polimerizacijom manjih fluoriranih molekula. Tipični primjeri uključuju politetrafluoretilen (PTFE), perfluoropolietere i bočno fluorirane poliakrilate. Polimerni PFAS-ovi znatno se razlikuju od nepolimernih PFAS-ova po svojim fizikalno-kemijskim i toksikološkim svojstvima. Međutim, pojedini polimerni PFAS-ovi imaju sposobnost otpuštanja nepolimernih PFAS-ova u određenim uvjetima. Za pojedine fluoropolimere velike molekulske mase smatra se da, zbog njihove slabe bioraspoloživosti, pri uobičajenoj uprabi mogu predstavljati manji rizik za zdravlje ljudi.

Slijedom utvrđivanja štetnih svojstava PFOA i PFOS, kao alternative koriste se i drugi spojevi, uključujući PFAS-ove s kraćim perfluoriranim ugljikovim lancima, poput perfluoroheksanske kiseline (PFHxA). Osim toga, upotrebljavaju se brojni prekursorski spojevi, primjerice 6:2 fluorotelomerni alkohol, koji se u okolišu i organizmima može pretvoriti u teško razgradive PFAS-ove, poput PFHxA.

Prekursorske tvari i polimerni spojevi stoga mogu doprinijeti izloženosti postojanim i slabo razgradivim PFAS-ovima.

PFAS-ovi se često nazivaju „vječnim kemikalijama” (engl. forever chemicals), jer su izrazito postojani u okolišu. Zbog vrlo snažne veze između ugljika i fluora teško se razgrađuju djelovanjem prirodnih procesa. Nakon ispuštanja u okoliš mogu ostati prisutni desetljećima te se širiti kroz vodu i tlo, a pojedini PFAS-ovi mogu se nakupljati u biljkama, životinjama i ljudima.

PFAS-ovi dospijevaju u okoliš iz različitih izvora, uključujući industrijske aktivnosti u kojima se proizvode ili upotrebljavaju PFAS-ovi, primjenu određenih pesticida, uporabu vatrogasnih pjena, ispuštanje otpadnih voda te odlaganje proizvoda koji sadrže PFAS-ove. Kada takvi proizvodi postanu otpad, PFAS-ovi se mogu oslobađati i širiti u okoliš.

Za mnoge PFAS-ove glavni izvori izloženosti ljudi su hrana i voda za piće. Ostali mogući izvori uključuju zrak, kućnu prašinu i uporabu potrošačkih proizvoda koji sadrže PFAS-ove, poput posuđa s određenim neprianjajućim premazima, određene ambalaže za hranu, vodootporne odjeće i obuće, tepiha i namještaja s zaštitnim premazima te pojedinih kozmetičkih proizvoda.

Pojedini se PFAS-ovi atmosferom prenose u udaljena područja. Mogu se pronaći u vodi, tlu, biljkama i životinjama te tako dospjeti i u lanac prehrane.

Hrana biljnog podrijetla može se kontaminirati putem onečišćenog tla i vode koji se koriste za njezin uzgoj, dok hrana životinjskog podrijetla može biti kontaminirana putem vode za napajanje životinja te hrane koja se koristi u njihovu uzgoju.

PFAS-ovi u hranu mogu dospjeti i migracijom iz materijala koji dolaze u dodir s hranom, kao što su ambalaža i određena oprema za preradu hrane. Ipak, prema procjenama Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), doprinos migracije iz materijala koji dolaze u dodir s hranom ukupnoj izloženosti potrošača PFAS-ovima (PFOS, PFOA, PFNA i PFHxS) je znatno manji u usporedbi s onečišćenjima iz okoliša.

Prema EFSA-inoj procjeni iz 2020. godine, izloženosti PFAS-ovima najviše doprinose riba i jaja. Važni izvori mogu biti i plodovi mora te proizvodi životinjskog podrijetla, osobito iznutrice, ali i meso, mlijeko i mliječni proizvodi. Posebno su visoke razine izmjerene u iznutricama divljači, poput jetre divlje svinje.

U jetri divljih svinja mogu se utvrditi povišene koncentracije PFAS-ova, stoga se preporučuje ograničiti konzumaciju jetre i proizvoda koji je sadrže, poput kobasica i pašteta, osobito kod djece, trudnica i dojilja.

Hrana biljnog podrijetla također može sadržavati mjerljive razine PFAS-ova.

U velikom broju uzoraka hrane ispitanih u državama članicama EU PFAS-ovi nisu detektirani ili su njihove koncentracije bile ispod granice kvantifikacije primijenjenih analitičkih metoda. To ne znači nužno da PFAS-ovi nisu prisutni, nego da se njihove koncentracije ne mogu pouzdano odrediti primijenjenim metodama.

Dugotrajna izloženost, čak i niskim koncentracijama pojedinih PFAS-ova, može pridonijeti njihovu nakupljanju u organizmu zbog sporog izlučivanja.

PFAS-ovi se proizvode od sredine 20. stoljeća. Izuzetno su stabilni te se, zbog svojih posebnih svojstava, široko primjenjuju. Upotrebljavaju se za završnu obradu različitih potrošačkih proizvoda radi postizanja otpornosti na vodu, masnoće i prljavštinu. U takve proizvode ubrajaju se ambalaža za brzu hranu, papir za pečenje, vodootporna odjeća i obuća te neprijanjajuće posuđe koje sadrži fluoropolimere (npr. teflon). Različiti PFAS-ovi također se upotrebljavaju u kozmetici, skijaškim voskovima, impregnacijskim sredstvima, bojama, pjenama za gašenje požara, sredstvima za čišćenje i zaštitu bilja, medicinskim uređajima, elektronici te motorima i vozilima. Osim toga, navedeni se spojevi mogu pojaviti u potrošačkim proizvodima kao kontaminanti ili neželjeni nusproizvodi.

PFAS-ovi se koriste u raznim oblicima u materijalima u dodiru s hranom. Primjeri uključuju fluoropolimere u neljepljivim kalupima, filmovima ili kuhinjskim predmetima poput tanjura, šalica i kutija za pohranu. Osim toga, polimeri s fluoriranim bočnim lancima mogu se koristiti u proizvodnji papirnate ambalaže namijenjene za kontakt s vrućom tekućinom ili masnom hranom. Primjeri uključuju ambalažu brze hrane, vrećice za kokice za mikrovalnu, kalupe za muffine i papir za pečenje.

Prema Uredbi (EU) 2025/40 o ambalaži i ambalažnom otpadu, od 12. kolovoza 2026 u EU je zabranjeno stavljanje na tržište ambalaže koja dolazi u dodir s hranom ako sadržaj PFAS-ova prelazi ili doseže granične vrijednosti propisane tom Uredbom.

Izloženost PFAS-ovima se može smanjiti primjenom sljedećih postupaka:

• Hraniti se raznoliko i uravnoteženo.
• Za piće koristiti vodu iz provjerenih izvora. Važno je znati da prokuhavanje vode ne uklanja PFAS-ove.
• Smanjiti uporabu jednokratne ambalaže, osobito one koja dolazi u neposredan dodir s hranom.
• Skratiti vrijeme kontakta hrane s jednokratnom ambalažom.
• Ne zagrijavati hranu u ambalaži koja nije namijenjena zagrijavanju, uključujući pojedine vrste jednokratne ambalaže.
• Ne koristiti oštećeno neprianjajuće posuđe.
• Kad god je moguće, birajte posuđe od nehrđajućeg čelika (inoxa), lijevanog željeza (gusa) i sličnih materijala.
• Kad god je moguće, birati proizvode bez PFAS-ova i provjeriti informacije proizvođača o sastavu proizvoda.

Podaci o prisutnosti pojedinih PFAS-ova u ljudi (u krvnoj plazmi ili serumu te u majčinom mlijeku) dostupni su diljem svijeta. Količina PFAS-ova prisutnih u tijelu varira za svaki pojedini spoj.

Prema EFSA-inom znanstvenom mišljenju iz 2020. godine, sedam spojeva: perfluorooktanska kiselina (PFOA), perfluorononanska kiselina (PFNA), perfluoroheksan sulfonska kiselina (PFHxS), perfluorooktan sulfonska kiselin (PFOS), perfluoroheptan sulfonska kiselina (PFHpS), perfluorodekanska kiselina (PFDA) i perfluoroundekanska kiselina (PFUnDA) predstavljaju oko 97 % ukupnih koncentracija PFAS-ova izmjerenih u krvi odraslih osoba u europskim državama. Među njima su najzastupljeniji bili PFOA, PFNA, PFHxS i PFOS, koji su zajedno činili približno 90 % ukupne koncentracije.

Razine PFAS-ova u ljudskoj krvi i relativni omjeri pojedinačnih PFAS-ova mogu se znatno razlikovati od osobe do osobe. Čimbenici koji utječu na razinu PFAS-ova uključuju regiju u kojoj osoba živi, spol i prehrambene navike.

Mnoge tvari koje se apsorbiraju iz okoliša mogu se djelovanjem metabolizma životinja ili ljudi izmijeniti na način koji ih čini manje štetnima za organizam i/ili olakšava njihovo izlučivanje. Pojedini PFAS-ovi, poput PFOA i PFOS u organizmu se ne metaboliziraju, izlučuju se nepromijenjeni, dok se neki drugi mogu biotransformirati u postojane perfluoroalkilne kiseline, uključujući PFCA i PFSA.

Nakon apsorpcije PFAS-ovi se u organizmu putem krvi raspodjeljuju u različite organe i tkiva. Za razliku od mnogih drugih postojanih organskih onečišćujućih tvari, pojedini PFAS-ovi, poput PFOA i PFOS, se ne nakupljaju u masnom tkivu, nego se vežu za proteine u krvi i tkivima. Najviše koncentracije često se nalaze u krvi, jetri i bubrezima. Jetra može sudjelovati u biotransformaciji određenih PFAS-ova, dok bubrezi imaju važnu ulogu u njihovu izlučivanju urinom. Pojedini PFAS-ovi izlučuju se iz organizma putem žuči i fecesa, a njhovo apsorbiranje može dodatno usporiti uklanjanje iz organizma. Kratkolančani PFAS-ovi se u pravilu brže izlučuju iz organizma, prvenstveno urinom, dok se pojedini dugolančani PFAS-ovi izlučuju sporije.

PFAS-ovi dugog lanca, poput PFOS i PFOA, imaju dug poluživot u ljudskom organizmu, koji iznosi nekoliko godina. Poluživot je razdoblje tijekom kojeg se količina tvari u tijelu prepolovi uslijed biokemijskih i fizioloških procesa (metabolizma i izlučivanja). Sporo izlučivanje PFAS-ova dugog lanca može dovesti do njihova nakupljanja u tijelu ako se tijekom određenog razdoblja apsorbiraju veće količine nego što se izluče. Primjerice, poluživot kratkolančane perfluoroheksanske kiseline (PFHxA) u ljudskoj krvi mjeri se u danima, dok se poluživot dugolančane perfluorooktanske kiseline (PFOA) mjeri u godinama. Istraživanja na životinjama pokazuju kako većina vrsta sisavaca izlučuju PFAS-ove mnogo brže u odnosu na ljude.

Nije moguće iznijeti opću tvrdnju o potencijalnoj opasnosti cijele skupine PFAS-ova, jer različiti PFAS-ovi (kratkolančani, dugolančani, polimerni itd.) imaju različita toksikološka svojstva. Rizik od štetnih učinaka koje uzrokuje određena tvar ovisi o razini i trajanju izloženosti ljudi.

Populacijska istraživanja pružaju dokaze o povezanosti između razina određenih PFAS-ova u krvnom serumu i pojave štetnih učinaka za zdravlje. Primjerice, djeca s višim razinama PFOA, PFNA, PFHxS i PFOS u krvnom serumu imala su niže koncentracije protutijela nakon rutinskih cijepljenja. Osim toga, više razine PFOS ili PFOA bile su povezane s višim razinama kolesterola i nižom porođajnom težinom. Veća izloženost PFOA također je bila povezana s višim razinama jetrenih enzima.

Rezultati istraživanja na životinjama ukazuju na to kako pojedini PFAS-ovi, uključujući PFOA, PFNA, PFHxS i PFOS, oštećuju jetru kod nekih proučavanih životinjskih vrsta kada se primjenjuju u većim dozama. Prema rezultatima istraživanja provedenih na životinjama, pojedini PFAS-ovi, poput PFOA i PFOS, također imaju razvojne toksične učinke te mogu narušiti metabolizam masti, razinu hormona štitnjače i imunološki sustav.

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala je 2023. godine PFOA kao kancerogenu za ljude (skupina 1), a PFOS kao moguće kancerogenu za ljude (skupina 2B). Za ostale PFAS-ove podaci za ljude su ograničeni.

EFSA-ini stručnjaci su, u znanstvenom mišljenju iz rujna 2020. godine, utvrdili podnošljivi tjedni unos (engl. tolerable weekly intake, TWI) od 4,4 ng/kg tjelesne mase tjedno za zbroj četiri PFAS-a (PFOA, PFNA, PFHxS i PFOS). TWI vrijednost predstavlja procijenjenu količinu tvari (npr. kontaminanata) iz hrane koja se može unositi svakog tjedna tijekom života bez značajnog rizika za zdravlje ljudi.

TWI za zbroj četiri PFAS-a (PFOA, PFNA, PFHxS i PFOS) temelji se na rezultatima epidemioloških istraživanja provedenog u populaciji djece u dobi od jedne godine. U ovom i drugim istraživanjima, povećane razine četiri PFAS-a u krvnom serumu povezane su s nižim koncentracijama protutijela nakon rutinskih cijepljenja (utvrđena je niža razina antitijela), što ukazuje kako tvari utječu na imunološki sustav. Učinci na imunološki sustav također su zabilježeni u istraživanjima provedenim na životinjama.

EFSA smatra da uspostavljeni TWI od 4,4 ng/kg tjelesne mase tjedno za zbroj PFOS, PFOA, PFNA i PFHxS pruža zaštitu i od drugih mogućih štetnih učinaka, uključujući povišenu razinu kolesterola u krvi.

EFSA je 2026. godine postavila prihvatljivi dnevni unos (engl. acceptable daily intake, ADI) od 0,014 mg/kg tjelesne mase na dan za trifluoroctenu kiselinu (TFA). ADI vrijednost predstavlja procijenjenu količinu tvari u hrani ili vodi za piće koja se može unositi svakodnevno tijekom ljudskog života bez značajnijeg rizika za zdravlje. Također je utvrđena i akutna referentna doza (engl. acute reference dose, ARfD) za TFA od 0.07 mg/kg tjelesne mase. ARfD predstavlja procijenjenu količinu tvari u hrani ili vodi za piće koja može biti unesena u razdoblju od 24 h ili manje, bez značajnijeg zdravstvenog rizika za potrošača.

Za brojne druge PFAS-ove EFSA još nije utvrdila referentne toksikološke vrijednosti za procjenu rizika povezanog s njihovim unosom hranom zbog nedostatka odgovarajućih znanstvenih podataka.

Smanjena tvorba protutijela nakon cijepljenja kod djece s višim razinama PFAS-ova u krvnom serumu upućuje na mogući štetni učinak pojedinih PFAS-ova na imunološki sustav, no temeljni mehanizam djelovanja još nije razjašnjen. Niža razina protutijela ne znači nužno da dijete nije zaštićeno nakon cijepljenja. Prekoračenje EFSA-ine vrijednosti podnošljivog tjednog unosa ne znači nužno da će nastupiti štetni učinci na zdravlje, ali upućuje na mogući zdravstveni rizik, osobito ako je izloženost dugotrajna.

Nakon unosa hranom, pitkom vodom ili iz drugih izvora, pojedini se PFAS-ovi mogu nakupljati u ljudskom tijelu zbog sporog izlučivanja. S obzirom na to, čak i kratkotrajna izloženost tim tvarima može dugoročno doprinijeti povećanju njihovih koncentracija u tijelu. Hoće li prekoračenje TWI vrijednosti dovesti do koncentracija u tijelu koje mogu uzrokovati negativne učinke na zdravlje ovisi o nekoliko čimbenika: opsegu prekoračenja TWI vrijednosti, količini koja se stvarno apsorbira u tijelo, trajanju izloženosti, omjeru unosa i izlučivanja te količini tvari koje su već prisutne u tijelu.

Prema EFSA-inom mišljenju iz 2020. godine, pretpostavlja se kako je smanjena tvorba antitijela nakon cijepljenja jedna od prvih očekivanih reakcija tijela koja se može pojaviti kod djece s višim razinama PFAS-ova u krvnom serumu.

Uredba Komisije (EU) 2023/915 o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani propisuje najveće dopuštene količine za kontaminante u hrani na europskoj razini. Od 1. siječnja 2023. godine, na snazi su najveće dopuštene količine za PFOS, PFOA, PFNA i PFHxS, kao i zbroj navedena četiri spoja za određenu hranu životinjskog podrijetla (jaja, riblji proizvodi i školjke, meso i iznutrice). Hrana koja sadrži ove PFAS-ove u koncentracijama većim od propisanih najvećih dopuštenih količina ne smije se stavljati na tržište.

Preporuka Komisije (EU) 2022/1431 o praćenju perfluoroalkilnih tvari u hrani propisuje indikativne količine za PFOS, PFOA, PFNA i PFHxS u hrani ne životinjskog podrijetla, mlijeku i dječjoj hrani. U slučaju prekoračenja propisanih indikativnih količina trebalo bi provesti daljnje istraživanje uzroka kontaminacije.

Budući da PFAS-ovi mogu prijeći iz hrane za domaće životinje na hranu životinjskog podrijetla dobivenu od njih, hrana za životinje je predmet daljnjih istraživanja.

Direktiva (EU) 2020/2184 o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju propisuje parametarske vrijednosti od 0,1 µg/L za zbroj 20 PFAS-ova i 0,5 µg/L za ukupne PFAS-ove, a obaveza usklađivanja s tim vrijednostima nastupila je 12. siječnja 2026. Prekoračenje parametarske vrijednosti u vodi zahtijeva procjenu mogućeg zdravstvenog rizika i odgovarajuće mjere, ali ne znači nužno opasnost za zdravlje.

Prema POP Uredbi (Uredba (EU) 2019/1021 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima) zabranjena je upotreba PFOA, PFOS i PFHxS te njihovih prekursorskih spojeva i soli. Prema Uredbi REACH (Uredba (EZ) br. 1907/2006 o registraciji, evaluaciji, odobrenju i ograničenju kemikalija), perfluorononanska kiselina (PFNA), perfluorodekanska kiselina (PFDA), perfluoroundekanska kiselina (PFUnDA), perfluorododekanska kiselina (PFDoDA), perfluorotridekanska kiselina (PFTrDA), perfluorotradekanska kiselina (PFTeDA) i njihovi prekursorski spojevi podložni su sveobuhvatnim ograničenjima.

Uredbom (EU) 2025/2509 o sigurnosti igračaka zabranjeno je korištenje PFAS-ova u igračkama i njihovim komponentama. Nova pravila stupit će na snagu nakon prijelaznog razdoblja od četiri i pol godine tj. u kolovozu 2030. godine.

Europska agencija za kemikalije (ECHA) je u 2023. godini objavila prijedlog za ograničavanje proizvodnje, uporabe i plasiranja na tržište (uključujući uvoz) većeg broja PFAS-ova. Prema ovom prijedlogu, uz nekoliko iznimki, proizvodnja, uporaba i stavljanje na tržište svih PFAS-ova u EU trebala bi biti podložna određenim ograničenjima ili zabranama.

Prijedlog ograničenja razvijen je u okviru Uredbe REACH od strane regulatornih stručnjaka iz Njemačke, Nizozemske, Danske, Norveške i Švedske. Cilj predloženog ograničenja je drastično smanjiti ispuštanje PFAS-ova u okoliš. Ako se prijedlog ograničenja PFAS-ova usvoji, to bi bila jedno od najopsežnijih ograničenja za kemijske tvari od stupanja na snagu Uredbe REACH 2007. godine.

Tijekom 2026. objavljene su znanstvene procjene rizika i socioekonomskih učinaka koje će poslužiti kao osnova za pripremu zakonodavnog prijedloga Europske komisije o mogućoj sveobuhvatnoj zabrani proizvodnje i uporabe velikog broja PFAS-ova u EU.

ECHA-in Odbor za procjenu rizika usvojio je u ožujku konačno mišljenje o predloženom ograničenju, dok je Odbor za socioekonomsku analizu (SEAC) usvojio nacrt mišljenja. Nakon provedenog javnog savjetovanja, SEAC priprema konačno mišljenje, čije se usvajanje očekuje do kraja 2026. Po završetku znanstvene procjene oba će mišljena biti dostavljena Europskoj komisiji radi daljnjeg regulatornog postupka.

EFSA je 2026. godine objavila novu procjenu trifluorooctene kiseline (TFA), vrlo postojanog produkta razgradnje brojnih PFAS-ova, pri čemu je smanjena prethodno utvrđena sigurna razina izloženosti putem hrane. EFSA i ECHA također zajednički procjenjuju ponašanje i sudbinu TFA u tlu i vodi.

Centar za sigurnost hrane HAPIH-a osnovao je transdisciplinarno i višeinstitucionalno Stalno stručno tijelo za PFAS-ove u čijem radu sudjeluju relevantni nacionalni znanstvenici i stručnjaci koji se bave problematikom PFAS-ova. Cilj osnivanja predmetnog tijela je razmjena znanstvenih i stručnih informacija i uspostava suradničkih pristupa u području procjene rizika od PFAS-ova u hrani, hrani za životinje, vodi i okolišu te pružanje znanstvene potpore nadležnim tijelima pri određivanju prioritetnih aktivnosti u području utvrđivanja pojavnosti PFAS-ova, sprječavanja njihovog nastanka te smanjenja razine kontaminacije PFAS-ovima.

HAPIH je nositelj projekta Određivanje koncentracija PFAS-ova u hrani ne životinjskog podrijetla, kojem je cilj dobiti uvid u koncentracije PFAS-ova u hrani ne životinjskog podrijetla te na temelju dobivenih rezultata izraditi znanstveno mišljenje kojim će se procijeniti izloženost PFAS-ovima podrijetlom iz hrane ne životinjskog podrijetla i rizicima za zdravlje svih dobnih populacijskih skupina u Republici Hrvatskoj.

Predstavnici Centra za sigurnost HAPIH-a članovi su europske inicijative za PFAS-ove (eng. Initiative group on PFAS) koju je 2023. godine osnovala EFSA s nekoliko država članica s ciljem razmjene informacija i suradnje u području procjene rizika od PFAS-ova. Također, sudjeluju u radu Radne grupe za komunikaciju o PFAS-ovima (eng. PFAS Communication Working Group) koja je osnovana 2026. godine na prijedlog Savjetodavnog vijeća EFSA-e, u sklopu aktivnosti koordinirane komunikacije na EU razini.