Roba koja je proizvedena na iskrčenom zemljištu nakon 31. prosinca 2020. ili ako se ne može dokazati sljedivost, ne udovoljava pravilima EUDR uredbe i ne može se staviti na tržište EU-a niti izvoziti. Roba koja je u skladu s propisima mora se skladištiti odvojeno od one nepoznatog podrijetla ili one koja nije u skladu s propisima.
Kako bi se utvrdilo podrijetlo proizvoda u skladu s Uredbom moraju se prikupljati podaci o geolokaciji područja proizvodnje.
Geolokacija je geografska lokacija zemljišne čestice opisana s pomoću koordinata zemljopisne širine i zemljopisne dužine.
Sljedivost do parcele (tj. zahtjev za prikupljanjem geografskih koordinata parcela na kojima su proizvodi proizvedeni) potrebna je kako bi se dokazalo da nije došlo do deforestacije na određenoj lokaciji proizvodnje. Za provjeru povezanosti geolokacija prijavljenih roba i proizvoda s deforestacijom mogu se koristiti podaci dobiveni daljinskim praćenjem (zračne snimke, satelitske snimke) ili drugi podaci koji pružaju potrebne informacije (npr. fotografija na terenu s povezanim geooznakama i vremenskim oznakama).
Uredba zahtijeva da subjekti prikupljaju i u Izjavi o postupanju s dužnom pažnjom navode geografske koordinate parcela zemljišta na kojima je roba proizvedena, koje se zatim moraju dostaviti u informacijski sustav. Proizvodi koji ne ispunjavaju zahtjeve sljedivosti ne smiju se stavljati na tržište EU niti izvoziti.
Obveza pružanja informacija o geolokaciji koje se moraju navesti u izjavama o postupanju s dužnom pažnjom povezana je sa svakim relevantnim proizvodom. Subjekti će stoga morati unijeti ili se na njih pozvati svaki put kada namjeravaju staviti, učiniti dostupnim na tržištu ili izvesti relevantni proizvod.
Prikupljanje podataka o geolokaciji
Prikupljanje geolokacijskih koordinata parcele može se obaviti putem mobilnih telefona, ručnih uređaja Globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS) i široko rasprostranjenih i besplatnih digitalnih aplikacija, npr. Geografskih informacijskih sustava (GIS). Oni ne zahtijevaju pokrivenost mobilnom mrežom, već samo stabilan GNSS signal, poput onih koje pruža Galileo.
Subjekti koji stavljaju proizvode od goveda na tržište moraju geolocirati sve objekte povezane s uzgojem goveda. Objekti u kojima se drži stoka mogu se opisati jednom točkom geolokacijske koordinate.
Za zemljišne čestice veće od četiri hektara koje se upotrebljavaju za proizvodnju relevantne robe, osim goveda, geolokacija se provodi pomoću poligona, uz dostatan broj točaka zemljopisne širine i dužine (sa šest decimalnih znamenki za opis opsega svake zemljišne parcele).
U Uredbi ne postoji fiksni prag za minimalnu ili maksimalnu veličinu zemljišnih parcela, sve dok zemljišna parcela obuhvaća točno područje proizvodnje i ima dovoljno homogene uvjete koji omogućuju procjenu ukupne razine rizika od krčenja šuma i degradacije šuma povezanih s relevantnim proizvodima proizvedenim na tom zemljištu.
Ne postoji ograničenje površine poligona koji se mogu uvesti u informacijski sustav, ali ukupna veličina datoteke DDS-a ne smije prelaziti 25 Mb.
Funkcioniranje informacijskog sustava utvrđeno je u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2024/3084.
Trenutno, informacijski sustav podržava GeoJSON format datoteke i WGS-84, s EPSG-4326 projekcijom. S vremenom će se informacijski sustav razvijati na temelju povratnih informacija korisnika.
Provjera podataka o geolokaciji
Osiguravanje istinitosti i točnosti geolokacijskih podataka ključni je aspekt odgovornosti koje gospodarski subjekti i trgovci moraju ispuniti. Davanje netočnih geolokacijskih podataka predstavljalo bi kršenje obveza prema Uredbi.