Agroekologija i održiva proizvodnja, kvaliteta hrane i fitomedicina samo su neke od tema u središtu ovogodišnjeg simpozija agronoma na kojemu su se okupili renomirani stručnjaci kako bi se osvrnuli na današnje izazove u poljoprivrednoj proizvodnji i opskrbljivanju čovječanstva dovoljnim količinama nutritivno kvalitetne hrane.
58. hrvatski i 18. međunarodni simpozij agronoma održava se u Dubrovniku od 11. do 17. veljače. Za organizaciju simpozija zadužen je Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, i to u partnerstvu s North East Renewable Energy Research Lab-om iz Indije i Fakultetom agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka.
Na samom početku simpozija održan je okrugli stol “Suočavanje s novim izazovima u području sigurnosti hrane” gdje je, uz Marijanu Petir, prof. dr. sc. Ivu Grgića, doc. dr. sc. Jelenu Đugum i Željka Bjeliša, kao jedna od panelista sudjelovala doc. dr. sc. Darja Sokolić, ravnateljica HAPIH-a. S više od 500 registriranih sudionika, na simpoziju će biti predstavljeno ukupno čak 329 radova iz 20 različitih zemalja. Stručnjaci i znanstvenici iz HAPIH-a sudjeluju kao autori i koautori desetak radova koje će prezentirati u sekcijama Očuvanje bioraznolikosti, Agroekonomija i ruralni razvoj, Biljna proizvodnja, Animalne znanosti, Zaštita bilja te u Poster sekciji.
Ovaj već tradicionalni skup nastoji aktualne spoznaje, koje proizlaze iz znanstvenog i stručnog rada domaćih i stranih stručnjaka, prenijeti na poljoprivrednu proizvodnju u praksi. Na simpoziju stoga, osim stručnjaka sa sveučilišta i znanstvenih ustanova, sudjeluju i predstavnici industrije kao i poljoprivrednici. Smanjenje nepovoljnog utjecaja agronomije na okoliš i gubitak bioraznolikosti trenutni je prioritet pa se i dalje ističe nužnost uspostavljanja suradnje među dionicima u poljoprivredno-prehrambenom sustavu.
Simpozij pokriva cijeli spektar istraživačkog rada u agronomiji, uključujući kružnu bioekonomiju, upravljanje tlom, očuvanje biološke raznolikosti, zaštitu okoliša i digitalizaciju. Znanstvenici aktivno istražuju metode uz pomoć kojih bi se mogli povećati prinosi stoke i usjeva, poboljšati produktivnost poljoprivrednog zemljišta, smanjiti gubici povezani sa štetnicima, razviti učinkovitija oprema i poboljšati ukupna kvaliteta hrane.
