Kako oglašavanje junk food-a utječe na mentalno zdravlje, posebno kod adolescenata? Kako oglasi koji koriste emocionalnu manipulaciju (npr. povezujući hranu s srećom, obiteljskim trenucima) mogu oblikovati naše ponašanje prema hrani? Postoji li povezanost između poremećaja prehrane (poput bulimije ili anoreksije) i oglašavanja junk fooda, koji promovira nerealne standarde ljepote i zdravlja? Kako bi se mogla poboljšati regulacija oglašavanja hrane prema djeci i adolescentima s obzirom na psihološke rizike?

Cilj ovog panela je analizirati utjecaj oglašavanja u junk food industriji na potrošačke navike, s posebnim fokusom na utjecaj oglašavanja na djecu i mlade te ulogu digitalnih medija. Kroz diskusiju stručnjaka, panel će istražiti kako oglašavanje oblikuje percepciju hrane, koje su posljedice po javno zdravlje te mogu li regulative i edukacija doprinijeti odgovornijem oglašavanju i zdravijim prehrambenim izborima.

Koliko ste puta posegnuli za prehrambenim proizvodom samo zato što vas je privukao njegov dizajn? Uloga ambalaže prehrambenih proizvoda nije samo zaštita od patogena, očuvanje svježine i produljenje trajnosti – ona je i snažan vizualni alat koji oblikuje naše percepcije o kvaliteti i okusu proizvoda te njegovom utjecaju na naše zdravlje i na okoliš.

U ovoj panel raspravi, stručnjaci iz područja dizajna, marketinga i održivosti raspravljat će o ključnim pitanjima poput utjecaja dizajna ambalaže na naše odluke prilikom kupovine proizvoda, ali i o aktualnom zakonodavnom okviru te izazovima s kojima će se suočiti prehrambena industrija zbog ograničenja upotrebe pojedinih boja i materijala koja proizlaze iz potencijalnih ekoloških posljedica njihove uporabe i imperativa smanjenja ugljičnog otiska, kao i opasnosti koji dolaze iz materijala u kontaktu s hranom.

EUDR (Uredba o proizvodima koji nisu povezani s krčenjem šuma) se trebala početi primjenjivati s početkom ove godine, no uslijedilo je odgađanje primjene za početak 2026.godine. Rijetko koji zakonodavni akt EU je izazvao toliko reakcije u javnosti kao Uredba, a na koju se ubrzo nadovezala i politička debata.

Sedam vrsta roba i njihovi proizvodi su odgovorni za najveći udio deforestacije koji uzrokuje Unija: palma za proizvodnju ulja, soja, drvo, kakao, kava, goveda, kaučuk. Uredba zabranjuje ulazak navedenih roba na područje EU ako su proizvedene na zemljištu koje je do 2020. bilo šuma, a nakon toga je iskrčeno i pretvoreno u poljoprivredno zemljište.

Unatoč činjenici da se većina krčenja šuma događa izvan granica EU-a, tržište EU-a je važan dionik kao generator potražnje za proizvodima koji se proizvode na iskrčenom zemljištu i stoga nastojanje EU za primjenom složenih administrativnih mjera koje bi trebale zaustaviti krčenje šuma i pretvaranje u poljoprivredno zemljište.

Zašto naizgled potpuno racionalan pristup usmjeren ka zaštiti šuma, a protiv daljnje deforestacije nailazi na ovako velik otpor?

Jesu li kukci hrana budućnosti? Pojam „nova hrana“ odnosi se na sve prehrambene proizvode koji nisu bili konzumirani na području Europske unije prije svibnja 1997. godine. Ova kategorija obuhvaća ne samo nove prehrambene proizvode, već i hranu proizvedenu ili obrađenu korištenjem inovativnih tehnoloških postupaka. S obzirom na brz razvoj tehnologije i inovacija u prehrambenoj industriji, ova tema postaje sve relevantnija u kontekstu sigurnosti hrane i zakonodavstva.

U ovoj panel raspravi, stručnjaci iz područja sigurnosti hrane raspravljat će tome kako se procjenjuju potencijalni rizici povezani s novom hranom, kako EU regulira novu hranu te koje su obveze proizvođača prilikom stavljanja nove hrane na tržište.

Sigurna hrana ključna je za očuvanje zdravlja, a odgovornost za njeno očuvanje nije samo na stručnjacima, već i na svim dionicima prehrambenog lanca, „od polja do stola“ (od primarne proizvodnje, preko prerade, distribucije, prodaje do potrošača). U ovoj panel raspravi, stručnjaci iz područja sigurnosti hrane raspravljat će o važnosti pridržavanja načela sigurnosti hrane te znanstveno utemeljenom zakonodavstvu kao i ujednačenom pristupu svih dionika na području Europske politike, zajedničkim politikama kao i važnosti visoke razine kulture sigurnosti hrane u tvrtkama.

Popularizacijom zdravog načina života i bavljenja sportom, sve dostupniji postali su dodaci prehrani koji se najčešće uzimaju s ciljem poboljšanja zdravlja i fizičkih performansi. Međutim, uz sve veću potrošnju dodataka prehrani, pojavljuju se i pitanja o njihovoj djelotvornosti, sigurnosti i pravilnoj upotrebi. U ovoj panel raspravi, stručnjaci koji se bave dodacima prehrani, raspravljat će o njihovoj sigurnosti te koji su potencijalni rizici povezani s njihovom upotrebom i njihov utjecaj na zdravlje kao i o tome kako Europska unija regulira tržište dodataka prehrani. Cilj ove rasprave je pružanje uvida u sigurnost dodataka prehrani i regulativu kako bi potrošači mogli donositi informirane odluke prije njihove uporabe.

Klimatske promjene već utječu na poljoprivredu, opskrbu hranom i prehrambene navike diljem svijeta. Ovaj panel će se baviti pitanjem kako klimatske promjene oblikuju globalnu prehrambenu sigurnost, odnosno kako posljedice klimatskih promjena utječu na poljoprivrednu proizvodnju s aspekta osiguravanja prinosa i profitabilnosti kao i s aspekta održivosti i očuvanja okoliša, kako nužnost prilagodbi klimatskim promjenama mijenja proizvodne prakse, te kako potrošači mogu doprinijeti borbi s ovim izazovima kroz svoje prehrambene izbore.

S rastućom potražnjom za održivim i ekološkim proizvodima, mnoge tvrtke u prehrambenoj industriji počinju promovirati svoje proizvode kao ekološki prihvatljive i održive. Međutim, u tom procesu, neke tvrtke pribjegavaju greenwashingu – praksama koje obmanjuju potrošače predstavljajući proizvode ili usluge kao ekološki prihvatljive, iako zapravo ne ispunjavaju te standarde. Ovaj panel istražuje fenomen greenwashinga u prehrambenoj industriji, kako ga prepoznati, koji su njegovi negativni učinci na tržište i potrošače, te kako industrija i regulatori mogu surađivati na promicanju istinske održivosti.

Svake godine, prema procjenama Organizacije za hranu i poljoprivredu UN- a (FAO), baca se  oko 1,3 milijarde tona hrane, što predstavlja veliki ekonomski, ekološki i socijalni problem. Bacanje hrane nije samo gubitak resursa, već i ozbiljan izazov za održivost planeta jer doprinosi klimatskim promjenama, osiromašenju prirodnih resursa i povećanju socijalnih nejednakosti.

Procijenjeno je kako otprilike 10 % hrane koja je dostupna u Europskoj uniji završi kao otpad. Otpad od hrane predstavlja teret za okoliš i ograničene prirodne resurse poput vode i zemljišta za zbrinjavanje navedenog otpada. Moramo izgraditi održiviji i odgovorniji prehrambeni sustav. U ovoj panel raspravi govorit će se o uzrocima bacanja hrane, ekološkim, gospodarskim i socijalnim posljedicama bacanja hrane, o potencijalnim rješenjima i praksama za smanjenje nastanka otpada od hrane u svim fazama „od polja do stola“ te o važnosti edukacije i podizanja svijesti kod potrošača.

Prekomjerni unos soli ima ozbiljne negativne učinaka na zdravlje, prije svega kao glavni faktor razvoja hipertenzije, ključnog čimbenika rizika za mnoge ozbiljne bolesti, uključujući srčane bolesti i moždane udare. Sve to stvara i značajne terete za zdravstveni sustav. U panelu će se raspravljati o skrivenim izvorima soli u svakodnevnoj prehrani, postavljanju zakonskih okvira koji reguliraju količinu soli u pojedinoj hrani, mogućnostima označavanja proizvoda ovisno o sadržaju soli, potrebama ulaganja u tehnološke inovacije i reformulaciji proizvoda s ciljem smanjenja udjela soli te o nužnosti jasnih smjernica i zajedničke akcije industrije i kreatora politika.

U današnje digitalno doba, kad su informacije o hrani dostupne iz različitih izvora, dezinformacije i fake news postali su sveprisutni. Ovaj panel će razmotriti kako potrošači mogu prepoznati istinite informacije o hrani, kako utjecati na povećanje medijske pismenosti, kako razlikovati znanstvene činjenice od netočnih i senzacionalističkih tvrdnji, kako se nositi s izazovima lažnih vijesti u prehrambenom sektoru te kako vratiti povjerenje potrošača u sustav sigurnosti hrane.

Cilj rasprave je osvijestiti važnost razumijevanja dezinformacija u prehrambenoj industriji i razotkriti načine skrivanja ili manipuliranja činjenicama o hrani.

Geopolitička nestabilnost, trgovinske politike i sukobi direktno utječu na dostupnost hrane, cijene i opskrbu. Geopolitičko preslagivanje na svjetskoj pozornici, iznenađujuće promjene u funkcioniranju politika najmoćnijih država, kao i sukobi svih vrsta, od gospodarskih do oružanih, mogu imati duboke učinke na raspoloživost i dostupnost sigurne hrane diljem svijeta.

Međunarodna trgovina hranom, kretanje lanaca opskrbe, klimatske promjene, ograničenost resursa za proizvodnju hrane, političke odluke, savezi, stabilnost i odsutnost sukoba, globalizacija, ekonomske politike vođene načelom moći kroz carinske sukobe i sankcije, tehnološki i poljoprivredni razvoj, cijena energije… sve su to čimbenici koji imaju utjecaja na prehrambenu sigurnost. U tom kontekstu, samodostatnost ključnim namirnicama postaje iznimno značajna i težnja svih nacionalnih politika suvremenih država.

Jesmo li ostvarili prehrambenu sigurnost u slučaju značajnijih tektonskih pojava na globalnoj razini koje su sve izvjesnije?